Do pre dvadesetak godina o ovom dinamičnom i kontaktnom sportu se malo toga znalo u našoj zemlji, pa usuđujem se reći i Evropi. Međutim, negde s’ početka novog milenijuma ili nešto malo ranije, dolazi do popularizacije ovog sporta i u nas. Pre svega medijski a nedugo zatim su se pojavili i prvi entuzijasti koji su bili zainteresovani i za nešto više od pukog posmatranja ovog sporta putem malih ekrana. Kao što to inače biva u našoj zemlji, sve što je novo i nepoznato, uvezeno iz drugih zemalja i kultura nailazi na gomilu neodobravanja i skepticizma, pa čak i kada je u pitanju nešto tako čisto kao što je sport, a pri tom se kao glavni argumenti koriste sterotipi i predrasude. Na sreću, sa razvojem ovog sporta u našoj zemlji, sve je više pristalica američkog fudbala a sve manje onih koji su protiv njega.
Američki fudbal je nastao u SAD krajem 19.veka, po uzoru na ragbi i evropski fudbala tj. soccer-a kako ga danas nazivaju amerikanci. Američki fudbal se danas dosta razlikuje od ragbija, prvenstveno što se tiče pravila igre. Osnivačem Američkog fudbala onakvim kakvim ga mi poznajemo danas smatra se Walter Camp. Camp je uveo nove pojmove, kao npr. “linija skrimidža”- koja označava liniju gde se nalazi lopta na početku svakog napada. Takođe, osvajanje terena pomoću 4 pokušaja za 10 jardi (1 jard-0.9 m) bila je njegova ideja. Kasnije je uvedeno pravilo i jednog pokušaja pasa unapred (u ragbiju to nije dozvoljeno), pravilo koje je umnogome doprinelo razvoju modernog američkog fudbala kao i njegovoj velikoj popularnosti. Sa razvojem američkog fudbala menjana su i dopunjavana pravila (uveden je huddle, vreme se meri po četvrtinama, zbog čestih povreda počela je da se koristi zaštitna oprema, itd.). Tako da je razlika između američkog fudbala i ragbija postajala sve očiglednija. Danas, usudio bih se reći da imaju više razlika nego sličnosti. Trenutno je u SAD američki fudbal najgledaniji sport a Super Bowl, finalna utakmica koja odlučuje o šampionu, je već godinama najgledaniji događaj u Americi a i šire.
U Srbiji, pod uticajem prenosa utakmica američke profesionalne lige na nekadašnjem 3. Kanalu RTS-a, javlja se želja za osnivanjem klubova kao i saveza klubova. Prvi klub koji je osnovan u Srbiji su Legionari iz Sremske Mitrovice. Nedugo zatim, 2003 godine formiraju se ekipe Wild Boars (Divlji Veprovi) iz Kragujevca, kao i Vukovi iz Beograda. Ubrzo je formiran savez SAFS (Savez Američkog Fudbala Srbije), a prva liga je odigrana 2004.godine i učešće je uzelo 5 timova: Sirmium Legionaries (Sremska Mitrovica), Wild Boars (Kragujevac), Vukovi (Beograd), Panthers (Pancevo), Steeds (Nis). Zbog manjka finansijskih sredstava, što će se u budućnosti pokazati kao hronični nedostatak, ta prva liga je odigrana bez opreme. Četiri tima iz Srbije koji su nabavili opremu za američki fudbal uključuju se 2006.godine u SELAF ligu koja obuhvata jugoistočnu Evropu. Ti klubovi su Novi Sad Dukes, Kragujevac Wild Boars, Beograd Vukovi i Legionari Sremska Mitrovica. Ostalih 11 timova koji nisu imali opremu odigrali su ligu bez opreme tako sto su timovi podeljeni u dve grupe, sever i jug, prema geografskom položaju.
Sledeće godine, 2007. odigrana je prva liga sa opremom, dok je naporedo sa njima 7 timova bez opreme odigralo poslednju ligu bez opreme u Srbiji. Od 2008. svi timovi koji se takmiče u Srbiji poseduju potrebnu opremu. Pravila po kojima se igra američki fudbal u srpskoj ligi nisu po NFL, već po NCAA pravilima, tj. pravilima koja važe za američku koledž ligu koja se razlikuje u pojedinostima od profesionalne američke lige.Godine 2009. dolazi do raskola unutar SAFS-a i samim tim formiraju se dva paralelna saveza, SAFS koji su manje-više predvodili Wild Boars i Beograd Blue Dragons i SAAF koji su formirali Beograd Vukovi i Novi Sad Dukes zajedno sa još nekoliko klubova. Srećom, taj period je kratko trajao, tako da se od sezone 2010/2011 klubovi ponovo ujedinjuju u okviru jednog saveza, kao što je i prirodno da bude. Prethodne sezone (2010/2011), učešće u takmičenju je uzelo 20 klubova, podeljenih u 3 divizije - Centar, Sever i Jug. Šampioni su postali Vukovi Beograd koji su u finalu savladali u Kragujevcu ekipu Wild Boars u uzbudljivoj utakmici, punoj preokreta i pred više od 1000 gledalaca.
Pioniri ovog interesantnog sporta u našoj zemlji suočavaju se sa istim problemima od samog početka pa do današnjeg dana, istina možda manjeg intenziteta ali su problemi i dalje isti. Nedostatak sponzora i finansijskih sredstava, nerazumevanje državnih institucija i institucija na lokalnom nivou, infrastrukturni problemi, nedovoljna zastupljenost u medijima su neki od razloga koji koče razvoj ovog sporta u Srbiji. Većina klubova je primorana da se snalazi na razne načine da bi uopšte opstala. Iako se najveći broj klubova oslanja na sopstvene snage, na igrače koji su ponikli u tim klubovima i koji su prošli mlađe kategorije u istim, par ekipa sa stabilnijom finansijskom konstrukcijom je u prethodnim godinama uspevala da dovede strane igrače, a i stručne saradnike sasvim solidnog kvaliteta, koji su u velikoj meri doprineli većem kvalitetu lige.
Činjenica je da ovaj sport dobija i to s pravom sve veći publicitet u našoj zemlji, ali nedostatak sredstava, kao i razumevanja nadležnih institucija, preti da suzbije njegov razvoj. Kada uporedimo posećenost utakmica npr. Vukova na Adi ili Divljih Veprova na Sušici sa brojem gledalaca pojedinih timovima iz naše Superlige evropskog fudbala, shvatamo da je publika odavno već prihvatila ovaj sport kao nešto pozitivno i vredno pažnje.
Vladimir Tanović, Novi Sad